Children Of Bodom

Children of Bodom, metal bend iz grada Espoo u Finskoj. Postoje mnogi nesporazumi oko određivanja žanra ovog benda, ali u osnovi njihova glazba mješavina je melodic death metala, melodic black metala, power metala i speed metala. Tekstovi njihovih pjesama uglavno su pisani engleskim jezikom i prikazuju motive smrti, rata, ubojstava na jezeru Bodom i osobnih gubitaka.





Biografija
Children Of Bodom dolaze iz Espooa, grada nedaleko od finske prijestonice, Helsinkija. Bend je osnovan 1993. godine sa drugim imenom - Inearthed i sa stilom koji se razlikovao od današnjeg. Inearthed su osnovali petnaestogodišnjaci - Alexi Laiho (gitara, vokal) i bubnjar Jaska Raatikainen. Nakon što je Samuli Miettinen došao u bend,IneartheD je ušao u studio i snimio svoj prvi demo Implosion Of Heaven. 1995. bend je ušao u Astia studios i snimio svoj drugi demo Ubiguitous Absence Of Remission. Neposredno nakon snimanja druge demo snimke bendu se pridružio Alexander Kuoppala. Krajem 1995. Samulijeva obitelj se preslila u SAD i tako je Samuli napustio Inearthed.Tako su se bendu pridružili novi basist Henkka T. Blacksmith i klavijaturist Jane Pirisjoki. U veljači 1996. snimljen je treći demo Shining.

Bend je slao svoje demo snimke raznim diskografskim kućama ali od nijedne nisu dobili odgovor. Tako su odlučili snimiti prvi studijski album. Došlo je do promjena u postavi benda. Jani Pirisjoki je izbačen i na njegovo mjesto je došao Janne Warman. Nakon snimanja albuma dobili su ponudu male belgijske diskografske kuće. Ponuda i nije bila dobra ali je bila najbolja koju su dobili pa su odlučili potpisati. U to vrijeme Alexander je radio sa Samijem Tentzom kojemu je dao jedan primjerak albuma. Sami je album dao Ewo Rytkönenu koji je radio u finskoj diskografskoj kući Spinefarm Records. Album mu se toliko svidio da im je ponudio ugovor. No Inearthed je već bio potpisao za belgijsku kuću pa su morali promijeniti ime u Children of Bodom.

Ime benda vuče porijeklo od novinarskog naziva Children Of Bodom za tinejdžere koji su, kampirajući lipnja 1960. godine na obali jezera Bodom, bili brutalno izmasakrirani. Samo jedan preživjeli zadržan je u psihijatrijskoj ustanovi zbog psihičkih problema.Slučaj nije riješen do danas, ali je predstavljao inspiraciju za mnoge, pa i za ovaj bend čiji je i danas zaštitni znak upravo Reaper koji nikada nije otkriven. Nedugo nakon što je Something Wild izdan u Finskoj, potpisali su ugovor sa Nuclear Blastom. CoB je snimio jednu novu pjesmu Children of Bodom i izdao je kao singl koji je bio na prvom mjestu u Finskoj 8 tjedana.

Uslijedile su mnogobrojne turneje, te su utom razdoblju oživjele i neke nove pjesme za album Hatebreeder. Malo prije nego što je album izdan, izašao je singl Downfall, koji je sadržavao obradu pjesme grupe Stone, No Commands. Hatebreeder je izdan 1999., i za njim je uslijedilo još više uspjeha. CoB su otišli u Japan i imali tri nastupa, jedan u Osaki i dva u Tokiju, te je izdat live album Tokyo Warhearts. Laiho je suradivao i sa bendovima Impaled Nazarane i Sinergy (čijom se pjevačicom Kimberly Gross i oženio). Novi singl Hate Me pušten je u prodaju nedugo prije izlaska trećeg albuma Follow The Reaper. U prvom tjednu prodan je u više od 50000 primjeraka, što ukazuje na ogroman porast popularnosti. 2002. godine izlazi novi singl You're Better Off Dead, a poslije njega izlazi album Hate Crew Deathroll. Album je bio mješavina starijih uradaka, ali i pokazatelj daljnjeg usmjeranja glazbe CoB-a. Album je bilježio uspjehe na svim područjima, te je bend postao jedan od predvodnika cijele metal scene.

Ubrzo nakon izdavanja novog albuma, bend napušta Alexander Kuoppala, a zamjenjuje ga Roope Latvala iz Sinergya. Bend izdaje i DVD EP Trashed, Lost & Strungout, koji je bio samo predigra za 5. po redu album Are You Dead Yet?. Reakcije fanova varirale su od dobrih do loših, međutim album je komercijalno vrlo dobro prošao. u listopadu 2006. izlazi DVD izdanje koncerta u Stockholmu, u veljači iste godine.


Sadašnja postava
Alexi Laiho - vokal, vodeća i ritam gitara
Jaska Raatikainen - bubnjevi
Janne Warman - klavijature
Henkka T. Blacksmith - bass
Roope Ukk Latvala - vodeća i ritam gitara

Bivši članovi
Alexander Kuoppala - ritam gitara (1993.-2003.)
Jani Pirisjoki - klavijature (1995.-1997.)
Samuli Miettinen - bas (1993.-1995.)
Erna Siikavirta - klavijature (europska turneja, 1998.)

Diskografija

Albumi
Something Wild (1997.)
Hatebreeder (1999.)
Tokyo Warhearts (live, 1999.)
Follow the Reaper (2000.)
Hate Crew Deathroll (2003.)
Are You Dead Yet? (2005.)
Stockholm Knockout Live (live, 2006.)
Blooddrunk (2008.)

Meni su okej, Alexi i Janne Su prejebeni na koncertu.... nisam znao kamo da stavim ovaj prejebeni bend pa sam stavio u nesortirani..

Evo slika

pa u death si ih mogao stavit

eradication8 je napisao/la:

pa u death si ih mogao stavit

, nek ostanu gdje jesu

nije cisti death, ima melodica, extreme-a ..

Najbolji album Follow the reaper a pjesma In Your Face

haxer je napisao/la:

nije cisti death, ima melodica, extreme-a ..

Najbolji album Follow the reaper a pjesma In Your Face

A što je to Extrime? oni su u biti neki žešči power s hash vokalom , velka filozofija ....

nikad mi nisu bili omiljeni.

Ne volim, nikada ih necu voljeti, gade mi se.

Ko je imo majcu njihovu lalalalalalala

Nirnaeth je napisao/la:

Ko je imo majcu njihovu lalalalalalala

ja imam još uvijek

ja ih poslusam ponekad jer alexi iako je retardirana pederčina dobar je na gitari, a onaj lik na klavijaturama je bog svog zanata

xconanx je napisao/la:

ja ih poslusam ponekad jer alexi iako je retardirana pederčina dobar je na gitari, a onaj lik na klavijaturama je bog svog zanata

Janne je genijalac.. a i definitivno najzgodniji metaLac [njega sam prvoga stavila u ono najzgodniji metaLci iL kak se topic zove ]

dakLe.. bivsi mi je biL jaaako veLiki fan bodomi.. pa mogu rec 2-3 pametne o njima.. xD
nemreju ih svrstat.. al po meni je to melodic death
imaju jaaako melodicnu i ritmicnu muziku, jedino mi vokaL ne paše, al naviknes se
definitivno jebeni ritmovi za sex

zanimLjivo je da na svakom aLbumu ima nest novo.. u jednom je istaknuta gitara, u drugom bubnjevi, trecem klavijature..
makar su se jako komercijalizirali i sve to.. ima dobrih stvari [makar vokal je uzas]
a Janne, klavijaturist je zavrsil akademiju nekvu i stvarno covjek ima jebenog talenta...
ko bude imal vremena nek malo gleda Stockholm live

Par stvari su mi oke, al u globalu ih ne slušam previše.

Citat :

definitivno jebeni ritmovi za sex

Ha. Nda.

njih nekad prije volio... sad mi se gade. mogu slušat samo do 4. albuma, onda su dalje šit. za bloodrunk bi se usudio reći je nekim dijelom metalcore album

Emil je napisao/la:

njih nekad prije volio... sad mi se gade. mogu slušat samo do 4. albuma, onda su dalje šit. za bloodrunk bi se usudio reći je nekim dijelom metalcore album

Trebaš se seksat uz njihovu glazbu, navodno napaljuje onaj vriskutavi glasić

meni se čisto onako prisere na njegov vokal.

Jbg nekad sam ih slusao bilo je to davno... ajde da kazemo da su Hatebreeder i Follow the reaper bili kul albumi, hate crew deathroll tako tako a ovo posle bljaks...

nikad slušala nit imam namjeru
gade mi se

da budem iskren, i meni se gade u skorije vreme. tako su me isto i Flamesi razocarali... ali nista strasno, ima toliko dobrih bendova koji su manje poznati a gaze.

archcarcass je napisao/la:

da budem iskren, i meni se gade u skorije vreme. tako su me isto i Flamesi razocarali... ali nista strasno, ima toliko dobrih bendova koji su manje poznati a gaze.

upravo

mene flejmsi nisu nit će me ikad razočarat. (serem, jesu malo sa novim albumom )

jbg kad ih slusas toliko dugo kao i ja onda je drugacije razocarenje. ali ih se nisam odrekao stariji albumi i se i danas vrte.

vrti se kod mene sve od njih, najnoviji album dost slabo -.- .

ja ih malo prije slušo i to je to

nit sam imao fazu ni ništa

dead eternity je napisao/la:

mene flejmsi nisu nit će me ikad razočarat. (serem, jesu malo sa novim albumom )