Dobio sam inspiraciju

evo. ja sam počeo pisati svoju pricu.. kad bude dovršena postat ću..

izbrisao sam pricu, haha

previše mainstream.
al oke je.

nemoj da te pregazim

priča za laku noć.......

Ajd ok.
Samo, 616.

Šta učiš malog ono šta ni ti nebi smio znat

Šuti i ne spamaj po Bestseller-u

Kao da je pisao Gaahlov dečko. =) No offense ofc

ja ne znam da li da postam ovdje svoju tvorevinu.. jednu od njih

zašto je izbirsal priču

Nije naučen na kritike

učlanih_se_na_forum_O.O je napisao/la:

ja ne znam da li da postam ovdje svoju tvorevinu.. jednu od njih

samo daj.

Templarius Invictus je napisao/la:

Nije naučen na kritike

a jadan.

dead eternity je napisao/la:

previše mainstream.
al oke je.

a ti si tako andergraund

koji bičslepovi

Praznom cestom zavijao je vjetar koji je meo sve pred sobom. Prasina se dizala i ometala lagan prolaz kocijama. Konji su se snazno propinjali, dok se kocijas borio sa njima. Uz cestu su se nalazili drvoredi vitkih jablana koje su se savijale na svaki dah razigranog olujnog vjetra. Trulo-crvena kocija polako
se priblizavala jednom zabacenom domacinstvu. Vec je prilazila kuci, kada je iz kuce, uz glasan tresak starih vrata izletila visoka spodoba. Oci su mu se caklile, a nos I naborano celo otkrivalo da je vise nego bijesan. Bio je zavijen u crni plast koji je sezao sve do zemlje. Vitak I okretan, pognuto se ogledao oko sebe. Cim je ugledao kociju, naglo se uspravio, stavio svoje dugacke ruke iza leda, te se tajanstveno nasmjesio. Crna kosa mu je padala preko ociju tek povremeno otkrivajuci njegove tamne kestenaste oci. Polako I elegantno je prisao kociji, otvorivsi spretno vrata. Iz kocije je izisla oniza zena u ranijim 20-ima. Primila je ponudenu ruku I pogledala u nebo. Sumorno I tesko nebo pritiskivalo je zemlju I prijetilo snaznom olujom. Iz daljine su se culi gromovi.
“Madam Maria, dopustite” sarmantno je prozborio tajnoviti lik pruzajuci ruku.
“Hvala. Vas nisam vidala cesto… Vi ste…?”
“Daniel, madame. Hocemo u kucu? Sprema se nevrijeme?” zapjevusio je Daniel.
“Naravno. Moje torbe su smjestene…”
“Ne brinite se. Prenijet cemo ih. Samo idemo ukucu.” Nestrpljivo zacupkavsi na mjestu Daniel pokaze put.

od ovog tu qrca je nastala priča od kojih 40 stranica.
I izgubila se.


Trenutno pišem novu priču, već ima 35 stranica and going on.

Sucks, al jeeeeeeeeeebiga.

dalo bi se nešta napravit. važna je ideja ali ofaj, pokušaj s dužim rečenicama.

Nirnaeth je napisao/la:

dead eternity je napisao/la:

previše mainstream.
al oke je.

a ti si tako andergraund

bar nisam bleker.

Ja sam "počeo" pisati knjigu, sad imam oko 27000 riječi (hvala Bogu kaj word broji), to je cirka kojih 100 stranica, namjeravam oko 300

Samo pazi o čem pišeš jer meni nisu htjeli objaviti prije 2-3 godine knjigu zbog mojeg mišljenja o svijetu i sličnog.

Ma ne pišem onak nekaj pretjeranog, jer namjeravam napisat još knjiga, a ova bude onak standard, drama o ljudima kojima se život sjebe zbog gluposti, u to upletemo ljubav, krvoproliće, ma idealna sapunica

A meksikanac

Templarius Invictus je napisao/la:

Samo pazi o čem pišeš jer meni nisu htjeli objaviti prije 2-3 godine knjigu zbog mojeg mišljenja o svijetu i sličnog.

da mi je bilo vidjet tu budalu koja je opče pomišljala da ti objavi knjigu

ti mater meni se nije dalo napisat ni ime i prezime a vi tu več knjige štampate....koja napredna deca

Haha xD